Most Mehmed-paše Sokolovića: remek-delo Mimara Sinana pod zaštitom UNESCO-a

Na mestu gde se plahovita i brza planinska reka Drina probija kroz tesnace istočne Bosne, u samom srcu Višegrada, uzdiže se Most Mehmed-paše Sokolovića — jedno od najmonumentalnijih i najlepših dela osmanske civilne arhitekture na tlu Evrope. Most je podignut između 1571. i 1577. godine po nalogu velikog vezira trojice sultana, Mehmed-paše Sokolovića (rođenog kao Bajica Sokolović u obližnjem selu Sokolovići), koji je u detinjstvu kroz zloglasni danak u krvi odveden u Carigrad.

Projektovanje mosta vezir je poverio najvećem geniju osmanske arhitekture svih vremena — glavnom carskom arhitekti Mimaru Sinanu (graditelju Sulejmanije u Carigradu i Selimije u Jedrenu). Sinan je stvorio remek-delo savršene statike i vizuelne elegancije: most je dugačak 179.5 metara i počiva na devet masivnih kamenih stubova koji nose jedanaest monumentalnih polukružnih lukova raspona od 11 do 15 metara. Zidan je od fino klesanog kamena sedre (sige) vađene iz obližnjeg majdana u banji Vilina Vlas.

Na sredini mosta nalazi se proširenje — sofa ili kapija — sa kamenim klupama gde su se vekovima sastajali varošani, putnici i trgovci, dok se naspram sofe uzdiže kamena ploča sa uklesanim natpisom (tarihom) turskog pesnika Nihadija u stihovima, koji slavi vezira koji je „premostio vodu Drinu da poveže istok i zapad”. Godine 2007. most je s punim pravom uvršten na UNESCO listu svetske kulturne baštine.

Ivo Andrić i 'Na Drini ćuprija': kako je most postao večna literatura

Sudbina višegradskog mosta neraskidivo je vezana za život i delo jedinog srpskog i jugoslovenskog nobelovca — Ive Andrića (1892–1975). Iako rođen u Travniku, Andrić je rano detinjstvo i dečaštvo proveo upravo u Višegradu, gde je živeo kod tetke u kući na levoj obali Drine nakon rane očeve smrti. Svakodnevno posmatrajući most, slušajući legende o majstoru Radu, crnom Arapinu i vilama brodaricama, mladi Andrić je upijao duh ovog podneblja.

Tokom Drugog svetskog rata, živeći povučeno u okupiranom Beogradu, Andrić je napisao svoje kapitalno delo — roman „Na Drini ćuprija”, za koji je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Kroz hroniku mosta u rasponu od četiri stotine godina (od turske gradnje u 16. veku do rušenja prvih lukova u Prvom svetskom ratu 1914. godine), Andrić je majstorski prikazao sudbine Srba, muslimana, Jevreja i Turaka čiji su se životi preplitali oko mosta.

U Višegradu posetioci mogu obići Spomen-učionicu Ive Andrića u zgradi stare osnovne škole koju je pohađao, spomen-kuću na Drini, kao i skulpturu pisca postavljenu neposredno uz ćupriju.

Andrićgrad (Kamengrad): renesansni grad umetnosti Emira Kusturice

Na poluostrvu nastalom na samom ušću reke Rzav u Drinu, na svega nekoliko stotina metara od starog mosta, uzdiže se Andrićgrad (Kamengrad). Ovaj jedinstveni kulturno-istorijski kompleks nastao je po ideji slavnog filmskog reditelja Emira Kusturice, sa idejom da stvori vizuelnu materijalizaciju gradova i epoha koje su obeležile istoriju ovog prostora, a koje Višegrad nikada nije imao zbog osmanskih razaranja.

Šetnja kroz Andrićgrad predstavlja uzbudljivo putovanje kroz arhitektonske stilove: od srednjovekovne srpske vizantijske kule, preko osmanskog karavansaraja i turske čaršije, do raskošnih renesansnih i klasicističkih fasada i austrougarskog secesijskog trga. Centralni trg krasi monumentalni spomenik Ivi Andriću, zdanje bioskopa „Doli Bel”, Gradska kuća i Institut Ive Andrića.

Na samom rtu poluostrva uzdiže se hram Svetog cara Lazara i kosovskih mučenika, modifikovana replika manastira Visoki Dečani, čija se bela kamena silueta ogleda u mirnim vodama Drine i Rzava. Kompleks nudi galerije slika, knjižare, poslastičarnice i restorane, funkcionišući kao živo kulturno središte gde se tokom leta održavaju sajmovi knjiga i filmske radionice.

Krstarenje kanjonom Drine: plovidba od Višegrada do Starog Broda i Perućca

Da biste doživeli punu lepotu i monumentalnost višegradskog kraja, plovidba turističkim brodićem duž reke Drine je nezaobilazno iskustvo. Sa pristaništa kod Andrićgrada redovno isplovljavaju udobni brodovi i gliseri koji pružaju fascinantan pogled na lukove Sokolovićevog mosta odozdo, iz perspektive reke.

Posebno je atraktivna celodnevna ili poludnevna plovidba nizvodno kroz Kanjon Drine — jedan od najdubljih i najuzbudljivijih rečnih kanjona na Balkanu gde se vertikalne krečnjačke litice uzdižu stotinama metara iznad tamnozelene vode. Plovidba vodi do Starog Broda, mesta gde se nalazi dirljiv Spomen-muzej žrtvama ustaškog pokolja iz 1942. godine sa bronzanim skulpturama koje izranjaju direktno iz rečne vode.

Za ljubitelje dužih plovidbi, tokom sezone saobraća redovna brodska linija koja povezuje Višegrad sa jezerom Perućac i Bajinom Baštom u Srbiji (dužina rute oko 52 km kroz netaknutu prirodu kanjona), nudeći jedan od najlepših rečnih izleta u celoj Evropi.

Manastir Dobrun i banja Vilina Vlas: svetinja u stenama i termalni izvori

U neposrednoj okolini Višegrada nalaze se još dva izuzetna lokaliteta koja vredi posetiti. Na dvanaest kilometara istočno, u klisuri reke Rzav na granici sa Srbijom, uzdiže se srednjovekovni manastir Dobrun, zadužbina župana Pribila iz 14. veka. Manastirska crkva posvećena Uspenju Bogorodice čuva dragocene freske, među kojima se izdvaja autentični portret cara Dušana sa ženom Jelenom i sinom Urošem, kao i grobno mesto župana Pribila.

Iznad manastira, visoko na vertikalnoj litici, nalazi se monumentalni bronzani spomenik Karađorđu, kao i ostaci starog srednjovekovnog grada Dobruna. Na samo pet kilometara severno od Višegrada, u gustoj borovoj šumi, leži rehabilitacioni centar i banja Vilina Vlas. Ova banja je poznata po lekovitim radioaktivnim termomineralnim vodama temperature 34°C, bogatim cezijumom i kalcijumom, koje blagotvorno deluju na lečenje reumatskih, ginekoloških i ortopedskih oboljenja.

Digitalni saveti: prelazak granice, besplatan roming i parking

Evo korisnih tehničkih smernica za pripremu vašeg putovanja u Višegrad:

  • Granični prelazi i dokumenta: Državljani Republike Srbije mogu ući u Bosnu i Hercegovinu isključivo sa važećom ličnom kartom (ili biometrijskim pasošem). Najfrekventniji prelaz jeste Kotroman / Vardište (kod Mokre Gore). Vikendom u sezoni gužve mogu biti veće, pa stanje na kamerama AMSS proverite pre skretanja ka granici.
  • Roming bez doplate: Na teritoriji Višegrada i čitave BiH važi regionalni sporazum o romingu Zapadnog Balkana — svi pozivi ka brojevima u Srbiji i internet saobraćaj u okviru dodeljenog limita tarifiraju se kao kod kuće.
  • Parkiranje u Višegradu: Veliki uređeni parking nalazi se na ulazu u Andrićgrad (naplaćuje se po satu ili celodnevno), kao i na proširenjima uz glavnu ulicu koja vodi ka starom mostu. Pešačka zona obuhvata sam most i Andrićgrad.
  • Fotografisanje mosta: Za najlepše panoramske snimke mosta pređite na levu obalu Drine odakle se pruža širok pogled na svih jedanaest lukova. U rano jutro reka često stvara tanku izmaglicu koja u kombinaciji sa prvim zracima sunca stvara nestvarnu poetsku atmosferu.

Drinska trpeza: višegradska pastrmka, teleće pečenje i ćuprijski uštipci

Gastronomija Višegrada oslanja se na svežu rečnu ribu i bogata planinska jela istočne Bosne. U restoranima duž obale Drine i unutar Andrićgrada (restorani „Zlatna moruna” i „Kruna”) posetioci mogu uživati u vrhunskim ukusima.

Specijalitet kuće jeste sveža pastrmka sa Drine na žaru, pripremljena po lokalnom receptu sa ruzmarinom i belim lukom, kao i prženi komadi drinskog soma. Od tradicionalnih jela preporučujemo teleće pečenje ispod sača sa mladim krompirom, domaću teleću čorbu, pite zeljanice i sirnice pečene ispod sača, i tople uštipke sa mladim kajmakom. Za desert probajte baklavu sa orasima ili starinsku pitu od jabuka, uz domaći sok od zove ili šumskih borovnica sa Tare.

Brodsko krstarenje kanjonom Drine: od Višegrada do Perućca i Starog Broda

Jedan od najlepših načina da doživite punu snagu i lepotu Višegrada jeste plovidba rekom Drinom. Sa pristaništa kod Andrićgrada redovno polaze turistički brodovi i manji čamci koji nude panoramska krstarenja ispod samih lukova mosta Mehmed-paše Sokolovića, pružajući putnicima jedinstvenu perspektivu sa vode na grandiozne kamene stubove i kapiju mosta.

Za ljubitelje celodnevnih avantura organizuju se spektakularna krstarenja kroz kanjon Drine, jedan od najdubljih i najlepših rečnih useka u Evropi. Plovidba od Višegrada nizvodno ka jezeru Perućac i spomen-kompleksu Stari Brod vodi kroz strme krečnjačke litice koje se gotovo vertikalno uzdižu stotinama metara iznad smaragdnozelene vode. U Starom Brodu nalazi se spomen-muzej posvećen stradanju preko šest hiljada srpskih civila u proleće 1942. godine, sa skulpturama u reci koje ostavljaju dubok emotivni utisak.

Tokom plovidbe česti su susreti sa orlovima krstašima i sivim sokolovima koji gnezde u nedostupnim stenama kanjona, dok svež planinski vetar sa Tare i Zvijezde čini ovo krstarenje pravim osveženjem tokom letnjih meseci.

Andrićeva spomen-učionica i sećanje na višegradsku uskotračnu prugu

U samom jezgru Višegrada, u blizini reke Rzav, nalazi se Spomen-učionica Ive Andrića, smeštena u zgradi nekadašnje osnovne škole koju je nobelovac pohađao od 1898. do 1902. godine. Učionica je rekonstruisana u autentičnom ambijentu sa početka dvadesetog veka: drvene skamije (klupe) sa mastionicama, stara školska tabla, geografska karta Austro-Ugarske monarhije i Andrićeva svedočanstva sa ocenama pružaju intiman uvid u dečaštvo velikog pisca.

Pored školske zgrade, posetioci mogu videti i roditeljsku kuću Andrićevih tetka i teče u kojoj je Ivo odrastao nakon rane očeve smrti. Višegrad takođe brižljivo čuva uspomenu na legendarnog „Ćiru” — parni voz uskotračne pruge koji je decenijama spajao Sarajevo, Višegrad i Beograd kroz stotine tunela i useka u steni. Na železničkoj stanici u Višegradu izložena je muzejska parna lokomotiva, a obnovljena pruga do Mokre Gore omogućava nostalgična turistička putovanja kroz spektakularne planinske predele Šargana i Drine.

Kako telefon pomaže na ovoj lokaciji
Pre polaska preuzmite offline mapu ove zone u Google Maps ili Organic Maps aplikaciji. Sačuvajte tačne koordinate parkinga i lokaliteta kako ne biste zavisili od mobilnog signala na terenu.